Jasmina …
Veliko let sem dopustovala na dalmatinskem otoku Korčula, kjer sem spoznala prečudovite ljudi. Največji vtis name pa je naredil en človek, Ivan Cetinić iz Prižbe, drugače tudi sorodnik znane hrvaške pevke Meri Cetinić. To je bil človek z veliko ljubezni do svoje družine, prijateljev in do vseh ljudi okoli sebe. Velikokrat je v svojo hišo povabil prijatelje, člane znanih korčulanskih klap Ošjak, Vela Luka in Kumpanji, s katerimi je vedno rad prepeval.
Človeku je ob njihovem petju zastal dih. Ko sem jih sama poslušala in tudi skupaj z njimi julij 2011 pri Tončiju zapela, sem v sebi začutila željo, da bi košček tega, kar sem začutila z njimi, prenesla tudi domov, v Istro in Slovenijo. Ob tej priliki pa bi želela povedati še nekaj besed o mojem dragem prijatelju Ivanu, ki ga žal ni več med nami. Pustil je neuničljivo sled, naša pot ima namreč začetek v njegovi hiši, brez njega ne bi bilo ŽENSKE KLAPE FRITULE. Redno je spremljal vsak naš nastop, se veselil naših uspehov in nas preko elektronske pošte usmerjal in spodbujal.
IVAN CETINIĆ…
»Veseli me, što ste svome nastopu stavili dalmatinsko ime i što je dalmatinska pisma voljena primorskoj Sloveniji. Jer, dalmatinsku pismo je složio prost pučani, bodul ribara ili težak koji je, bidan po cile dane radi i gladan bio, ali uvik je ostavlja vrimena, da svoje emocije uskladi primjereno plavetilu mora, surim stinama i borovom zelenilu. A sve je to morao staviti u okvire, zadane, svoga škoja. Svaka neumjerenost ili ono što nije sklad, što nije tolerancija, bilo je drugačije, neskladno i ne harmonično.
U dalmatinsko pismi, osim svuka i riječi strši sklad, koji je imperativ. On, u klapi, čini se jednostavan, ali nije tako. On nastaje prije svega iz suglasja sličnih duša koja u međusobnim odnosima išču samo toleranciju. U životu je to nemoguče, biti toleranat i sam sa sobom, a kamoli vas devet. Hvala vam što osim pjesme otkrivate vrlinu ljutskoga roda, etiku međusobne tolerancije. Ona je u vašem druženju glavni i jedini cilj. Pjesma, melodijska linija, vertikalne harmonije i riječi su samo sredstvo.
»Fritule se mogu spremati na mali milijun načina, ali samo Fritule iz Kopra mogu pjevati »na klapski način » »Puno ste lipe, ali sve. Stao sam gledajući i čuo sam vašu vertikalnu harmoniju toga trena. Puno ste šesne. Poredane ste, u nizu, kao bocuni lipoga crnoga istarskoga merlota. Svih bih vas popili, u pola ure, kada bi samo mogli.
JASMINA…
Njegove zadnje misli namenjene nam, ko so mu že pojemale moči, je strnil le še preprosto besedo »SRETNO……….«.
Za konec mu lahko rečem le še iz srca: Hvala ti, dragi naš Ivane.